Nasmijala se. Da li je to uopste bio osmijeh ili mozda grc, neki nesvjesni pokret?! Nikada nije voljela oluju, plasila se, ali sada joj je taj strah prijao. Ustala je i krenula prema klaviru. Spustila je prst na njega i jedan usamljeni ton je skliznuo i izgubio se u nekom od mracnih uglova sobe. Nije mogla da vidi mali sivi kruzic od prasine na svome prstu, ali ga je osjetila. Zapitala se koliko dugo nije svirala. Odmahnula je glavom i zaputila se prema stolu. Podizuci jedan od papira oborila je solju sa stola,ali to nije primijetila. Ocigledno nezadovoljna, zguzvala je i bacila papir; krenula ka sredini sobe i sjela na podu pored flase. Vidjelo se da nije bila naviknuta na alkohol jer je popila samo malo a zatim napravila onu karakteristicnu facu i ostavila flasu. Kisa je sve vrijeme kuckala u prozor i ona je utonula u razmisljanje.
Razmislala je o tome po cemu se ona kao zivo bice razlikuje od ostalih stvari u sobi. Uvijek je tvrdila da nas zivim bicem ne cini to sto se pomjeramo ili disemo; nego mogucnost kreativnog misljenja i stvaranja. Zapitala se sta je to ona stvorila. I poceo je mucni sudski proces u kome je ona bila i optuzeni, i sudija, i tuzilac, i porota. A najteze je presuditi samom sebi.
Prisjecala se svega sto je do sada napisala. Pokusala je da sastavi sve to u jednu cjelinu i odredi smisao, ali joj nije poslo za rukom. Sve vise je tonula u razocarenje, vidjela je svoje snove i zelje rasute u komadice tu na podu ispred sebe i zaplakala se. Sve te price zbog kojih je ona danima bila u polusvjesnom stanju, zbog kojih ju je boljela glava, zbog kojih je uvijek otkidala po jedan komadic sebe da ugradi u njih sada su nestale i ucinile joj se bezvrijednim. Mrzila je kada bi za sav svoj trud od osoba do cijeg misljenja joj je stalo cula samo :"To je dobro" ili "To nije dobro", bez ikakvog obrazlozenja. Mislila je da nisu dovoljno zainteresovani. Da njene price nisu vrijedne interesovanja. Tada bi rad poceo da blijedi u njenim ocima i gubi vrijednost dok ne bi postao gomila gluposti. To ju je boljelo, ali je svaki put ponovo zapocinjala tu bolnu igru u nadi da ce se nesto promijeniti. Sada je doslo vrijeme za svodjenje racuna. Ljudi su povrsno citali njene price, nisu shvatali o cemu je zapravo pricala. Sve su primali olako, a to ju je povrijedjivalo. Previse puta je bila povrijedjena i znala je da svjesno povrijedjuje sebe.
Nije znala koliko je vremena provela tako u razmisljanju. Alkohol koji je popila vec je poceo da uzima svoj danak i misli su joj se mutile, postajale iskrivljene i nejasne. Doslo je vrijeme da se njen proces okonca i da se donese presuda. Ustala je, blago se zateturala i dosla do stola. Smetao joj je zvuk kise na prozoru. Glava ju je boljela. Ponovo je pogledala papire, ovaj put sa omalovazavanjem i prezirom. Uzela je noz i rasjekla vrh prsta. Nekoliko trenutaka je posmatrala kako kapljice krvi padaju na papir i prikrivaju slova.Bila je srecna,ovaj put se na njenom licu pokazao pravi, iskreni osmijeh. Kisa se vise nije cula.
Sunce je vec pocelo da izlazi kada je skupila papire sa stola i zapalila ih. Cinilo joj se da je taj mali plamen grije i da joj topi led sa ociju i srca. Staru sebe je osudila na smrt i spalila zajedno sa tim bezvrijednim papirima. Zakoracivsi u novi dan zakoracila je i u novi zivot. Uzela je nov papir i olovku.Znala je da je doslo vrijeme da slusa sebe. Negdje iznutra je cula glas:"Vrijeme je da shvatis o cemu ja pricam"...
7 comments:
-
Митоман
February 8, 2011 at 9:49 AMМного добро. Одушевљен сам овим. Некако, што каже Софи, проналазим се. И јако ме потсећа све ово на мене. Мислим, стилски. Обожавам овакве приче. :)
Мала, велики си потенцијал. :))
-
Мала сестра
February 8, 2011 at 3:54 PMHvala vam,ljudi :) Inace u glavnom sam stvorila ovaj lik po svom modelu, dakle vecinom sam opisivala sebe, ali eto izgleda da smo svi na neki nacin slicni i prolazimo kroz slicne stvari... :)
-
Стефан Јањић
February 10, 2011 at 2:54 PMПрво морам да похвалим интересантно име блога. Онда и једна мала критика која се тиче латиничних слова без дијакритичких знакова. Мислим да је штета да овако лепи текстови не буду и визуелно прихватљиви :) А онда и једна информација: потражи на нету данашњи (10. 2. 2011) број часописа "24 сата". На другој страни имаш конкурс који је објавила Кикиндска библиотека за објављивање збирке приповедака ауторима млађим од 30 година. Конкурс траје до 31. маја :) Погледај у сваком случају ;)
-
Мала сестра
February 12, 2011 at 5:48 AMHvala na pohvalama; hvala i na kritikama potrudicu se da popravim to; iii hvala i na informaciji, pogledacu! :)
-
djux
February 13, 2011 at 5:36 PMJa mislim da ne treba samo da pogledas vec i da se prijavis, i da nas obradujes prvom nagradom :)
-
Мала сестра
February 14, 2011 at 1:56 AMХхахахаххх можда су то мало превелике амбиције... :)
-
Удахни ме и полети са мном. Ослободи ме, скини ми ланце обичности и страха од новога , отвори ми очи и пусти да пијесак исцрта у њима скице...
-
Лијепо сам обећала првенствено себи а онда и осталима да ћу на писати једну веселу, лепршаву, шарену причицу. Тако нетипично за мене. Али до...
-
Сурово и подло сам избачена из колосијека и сада не знам да се вратим на прави пут. А моје мисли су права хаотична џунгла и када се једном ...
-
Starac je mirno sjedio. Duga sijeda kosa nemarno je padala na smežurano lice boje voska. Nikada to lice nije bilo lijepo. Sad, ovako staro, ...
-
"I kao da je bilo nekad"... I bila je grupa ljudi... Velikih ljudi sa jos vecim srcem. Nisu dotakli nista sto bi moglo da boli...
-
Naglo je podigla glavu u trenu kada je munja ponovo zaparala nebo. Ovaj put je jace zasijala i na kratko obasjala cijelu sobu. Na stolu neko...
-
"Grad je pojeo srca grad je popio krv svi ovi garavi zalasci sunca koji mi prave rupu u grudima Grad je pojeo ljude grad se siri ...
-
Nema ludih ljudi. Ili smo svi ludi?! Neko je jednom rekao: "Ludi su oni ljudi cija se ludost ne poklapa sa ludoscu vecine". A s...
-
Zivela je u vremenu kada su se uzareni Suncevi sinovi iz dana u dan po hiljadu puta spustali na grad i plesali pijani ples noseni najneznij...
Ко чита моје шкработине:
шта сам писала:
You can replace this text by going to "Layout" and then "Page Elements" section. Edit " About "
Ко сам ја?!
- Мала сестра
- So much to live for, so much to die for... .No more words to say.
February 8, 2011 at 2:46 AM
Kao da si opisala mene, prvenstveno posle svakog napisanog teksta, zatim moje periode paljenja svih dokaza mog stvaranja i razmišljanja. Divan tekst :)