"I kao da je bilo nekad"...
I bila je grupa ljudi... Velikih ljudi sa jos vecim srcem. Nisu dotakli nista sto bi moglo da boli, ispitivali su zaborav i otkrili da imamo jos samo par godina za nas. Velika Ekatarina je tu kada tonem, kada sam umorna i kada mi je potrebna anestezija. I niko nikada nece moci promeniti dan za noc tako vjesto kako su oni to znali...
Pokusavam pronaci prave rijeci da opisem ovu magicnu pojavu nastalu nestasnom igrom umjetnosti - najbolje stvari nastaju kada se ona zaigra! Jedno je sigurno: ovi ljudi i to sto su stvarali znatno je uticalo na mene i formiranje moje licnosti. Odrastam uz njih koji nisu tamo ni tu; koji cuvaju vreme, i sebe za mene; i koji ce biti tu i kada dodje prvi i poslednji dan. Uz nijh sam ucila da placem, da poznajem svoj glas. Sada znam: neko me posmatra,taj neko je tu iznad grada, i taj neko ce jednog dana doci da mi prica da noci nema - prvi put u zivotu zacesljavam pramen straha sa lica; prvi put sjecanje nije bledo, prvi put mi je korak siguran i ne moram da bezim u mrak.
Neizmjerno sam vam zahvalna sto ste postojali; sto i dalje postojite tamo negdje; sto ste svojom muzikom ostavili dio sebe meni i ovakvim kao sto sam ja i time nam omogucili da ispunimo svoj zivot kvalitetnim stvarima i nekim istinskim vrijednostima. I nije istina da vas vise nema; ja mogu da vas osjetim u svakom tonu, svakom stihu; vase prisustvo me umiruje i uliva nadu i hrabrost; i kada reka blista ispod cizama i ja cu iz vas uzviknuti : "IDEMO" !
(Mozda bi onima koji ne slusaju Ekv tekst zvucao malo nepovezano, ali to je zato sto sam upotrijebila njihove rijeci iz nekoliko pjesama, dakle sve sto je podebljano - njihovo je... Mozda neko nakon ovoga zavoli Ekv... Bilo bi mi drago :) )
I bila je grupa ljudi... Velikih ljudi sa jos vecim srcem. Nisu dotakli nista sto bi moglo da boli, ispitivali su zaborav i otkrili da imamo jos samo par godina za nas. Velika Ekatarina je tu kada tonem, kada sam umorna i kada mi je potrebna anestezija. I niko nikada nece moci promeniti dan za noc tako vjesto kako su oni to znali...
Pokusavam pronaci prave rijeci da opisem ovu magicnu pojavu nastalu nestasnom igrom umjetnosti - najbolje stvari nastaju kada se ona zaigra! Jedno je sigurno: ovi ljudi i to sto su stvarali znatno je uticalo na mene i formiranje moje licnosti. Odrastam uz njih koji nisu tamo ni tu; koji cuvaju vreme, i sebe za mene; i koji ce biti tu i kada dodje prvi i poslednji dan. Uz nijh sam ucila da placem, da poznajem svoj glas. Sada znam: neko me posmatra,taj neko je tu iznad grada, i taj neko ce jednog dana doci da mi prica da noci nema - prvi put u zivotu zacesljavam pramen straha sa lica; prvi put sjecanje nije bledo, prvi put mi je korak siguran i ne moram da bezim u mrak.
Neizmjerno sam vam zahvalna sto ste postojali; sto i dalje postojite tamo negdje; sto ste svojom muzikom ostavili dio sebe meni i ovakvim kao sto sam ja i time nam omogucili da ispunimo svoj zivot kvalitetnim stvarima i nekim istinskim vrijednostima. I nije istina da vas vise nema; ja mogu da vas osjetim u svakom tonu, svakom stihu; vase prisustvo me umiruje i uliva nadu i hrabrost; i kada reka blista ispod cizama i ja cu iz vas uzviknuti : "IDEMO" !
(Mozda bi onima koji ne slusaju Ekv tekst zvucao malo nepovezano, ali to je zato sto sam upotrijebila njihove rijeci iz nekoliko pjesama, dakle sve sto je podebljano - njihovo je... Mozda neko nakon ovoga zavoli Ekv... Bilo bi mi drago :) )
6 comments:
-
Мала сестра
February 4, 2011 at 11:00 AM:))) Ja ne samo da slusam; moze se reci da sam "ovisnik" xD I naziv bloga sam pokupila iz njihove pjesme :)
-
ТоМЦаа
February 5, 2011 at 2:17 PMУх, ЕКВ баш исијава из тебе. Волим их, у оним посебним моментима, хтедох рећи кад "нисам тамо ни ту". Мислим да си ме придобила :)
-
Мала сестра
February 6, 2011 at 9:50 AMA, drago mi je :) Moguce je da sam ja ovisnik zato sto konstantno "nisam tamo ni tu", ko zna... :)
-
djux
February 13, 2011 at 5:39 PMna ovaj tekst samo jedno: hvala...
-
Мала сестра
February 14, 2011 at 2:00 AMХхахаххххх, хвала теби што читаш... И хвала Екатарини што је постојала и оставила нам себе у оном узвишеном нематеријалном облику... :)
-
Удахни ме и полети са мном. Ослободи ме, скини ми ланце обичности и страха од новога , отвори ми очи и пусти да пијесак исцрта у њима скице...
-
Лијепо сам обећала првенствено себи а онда и осталима да ћу на писати једну веселу, лепршаву, шарену причицу. Тако нетипично за мене. Али до...
-
Сурово и подло сам избачена из колосијека и сада не знам да се вратим на прави пут. А моје мисли су права хаотична џунгла и када се једном ...
-
Starac je mirno sjedio. Duga sijeda kosa nemarno je padala na smežurano lice boje voska. Nikada to lice nije bilo lijepo. Sad, ovako staro, ...
-
"I kao da je bilo nekad"... I bila je grupa ljudi... Velikih ljudi sa jos vecim srcem. Nisu dotakli nista sto bi moglo da boli...
-
Naglo je podigla glavu u trenu kada je munja ponovo zaparala nebo. Ovaj put je jace zasijala i na kratko obasjala cijelu sobu. Na stolu neko...
-
"Grad je pojeo srca grad je popio krv svi ovi garavi zalasci sunca koji mi prave rupu u grudima Grad je pojeo ljude grad se siri ...
-
Nema ludih ljudi. Ili smo svi ludi?! Neko je jednom rekao: "Ludi su oni ljudi cija se ludost ne poklapa sa ludoscu vecine". A s...
-
Zivela je u vremenu kada su se uzareni Suncevi sinovi iz dana u dan po hiljadu puta spustali na grad i plesali pijani ples noseni najneznij...
Ко чита моје шкработине:
шта сам писала:
Powered by Blogger.
You can replace this text by going to "Layout" and then "Page Elements" section. Edit " About "
Ко сам ја?!
- Мала сестра
- So much to live for, so much to die for... .No more words to say.
February 3, 2011 at 5:23 AM
Интересантно :)
Не слушам Екв, само по неку песму ;)